U usporedbi s drugim zemljama Europske unije, zdravstveni sustav Republike Hrvatske suočava se s većim izazovima u pogledu broja zdravstvenih djelatnika, opremljenosti i radnog opterećenja.
Evo konkretnih usporedbi koje pokazuju razlike između Hrvatske i EU prosjeka:
Liječnici: Hrvatska ima oko 3,5 liječnika na 1000 stanovnika, dok je europski prosjek oko 4,0. iako ovaj broj naizgled nije mnogo manji od prosjeka, problem leži u visokom broju pacijenata po liječniku zbog dugih listi čekanja i nedostatka specijalista. Hrvatska također bilježi nedostatak specijalista u ključnim područjima, poput anesteziologije, kirurgije, i obiteljske medicine, što dodatno opterećuje postojeći kadar. Glavni problem je njihov odlazak u inozemstvo gdje su višestruko bolje nagrađivani, te njihova starosna struktura koja će za 10 i više godina stvoriti ogroman pritisak na zdravstveni sustav.
Medicinske sestre: Hrvatska ima oko 4,6 medicinskih sestara na 1000 stanovnika, dok je prosjek u EU 8,4 medicinske sestre na 1000 stanovnika. Zemlje kao što su Njemačka i Norveška imaju između 10 i 12 sestara na 1000 stanovnika, gotovo trostruko više nego u Hrvatskoj. Nedostatak medicinskih sestara u Hrvatskoj znači da postojeći kadar radi izuzetno dugačke smjene s minimalnim odmorima, što vodi do visoke razine stresa i sindroma izgaranja. U sustavu nedostaje preko 4000 medicinskih sestara, te najčešće zbog niskih plaća i neadekvatnih radnih uvjeta odlaze u druge zemlje EU.
Laboratorijski tehničari i laboranti: Broj laboratorijskih tehničara i laboranata po stanovniku u Hrvatskoj je niži u usporedbi s prosjekom Europske unije, slično kao i kod broja liječnika i medicinskih sestara. Unutar EU, broj laboratorijskih radnika varira ovisno o zemlji. U Hrvatskoj nastaju poteškoće njihovog zadržavanja često uzrokovane nižim plaćama i opterećenost poslom. Također je potreba za dodatnim ulaganjima kako bi se dostigli EU prosjeci u ovoj oblasti.
Medicinska radiologija: Podaci o broju inženjera medicinske radiologije u Hrvatskoj i njihovom prosjeku u EU trenutno su ograničeni. No, Hrvatsko društvo radiološke tehnologije ističe da broj inženjera radiologije varira s godinama, jer je profesija u razvoju i uključuje sve veći broj kvalificiranih stručnjaka kroz visokoškolske obrazovne institucije u Hrvatskoj.
Općenito inženjeri medicinske radiologije u EU često rade u smjenama i mogu biti uključeni u radiološku dijagnostiku, nuklearnu medicinu i terapijske postupke, zbog čega su ti stručnjaci vrlo traženi u zdravstvenom sektoru. Detaljnije informacije o specifičnim brojevima u Hrvatskoj ili EU nismo uspjeli nabaviti.
Sanitet i HMP: Ovi djelatnici pokrivaju hitne medicinske usluge i sanitetski prijevoz, koji obuhvaća prijevoz pacijenata, uključujući one koji putuju na dijalizu ili druge redovne medicinske zahvate. Pritisak na djelatnike u hitnoj je značajan, posebno zbog zahtjevnog terenskog rada, koji često uključuje teške fizičke napore i rizične situacije, što povećava potrebu za dodatnim osobljem i podrškom u ovoj oblasti.
Na nivou Europske unije postoje znatne razlike u dostupnosti osoblja hitne pomoći po stanovniku. Iako se precizne brojke mogu razlikovati među državama, prosjek EU obično osigurava nešto veći broj djelatnika po stanovniku, posebno u zemljama sa snažnijim zdravstvenim sustavima poput Njemačke i Nizozemske.
U pogledu sanitetskog prijevoza, Hrvatska je nastojala poboljšati usluge, ali suočava se s nedostatkom kadra zbog zahtjevne prirode posla i nižih plaća u usporedbi s ostalim zapadnim zemljama EU.
Farmakolozi i farmakološki tehničari: Konkretne brojke za farmaceutske tehničare i farmaceute (ili farmakologe) u Hrvatskoj i u usporedbi s EU-om nisu dostupne u potpunosti zbog ograničene objave statistika po zemljama i profesijama u ovoj specifičnoj kategoriji. Međutim, procjene ukazuju na prisutnost značajnog broja farmaceutskih tehničara u Hrvatskoj, gdje oni čine važan dio osoblja u ljekarnama, a neophodni su za funkcioniranje bolničkog sustava.
Farmaceuti imaju nešto bolje uvjete, jer su visoko zastupljeni u sektoru lijekova s nekim od vodećih poslodavaca kao što su Pliva, Belupo, i PharmaS, međutim zaposleni u zdravstvenom sustavu i bolnicama imaju znatno manje plaće.
Za EU usporedbe, prema Eurostatu i izvještajima zdravstvenih agencija, u prosjeku postoji oko 85 farmaceuta na 100.000 stanovnika u EU, što može poslužiti kao okvir za usporedbu s Hrvatskom, ali individualne brojke bi trebalo detaljnije analizirati.
Pomoćno medicinsko osoblje: U Hrvatskoj obuhvaća radne uloge poput njegovatelja, spremačica, vozača sanitetskih vozila i drugih tehničkih djelatnika, koji osiguravaju podršku za pacijente i medicinske profesionalce. Nažalost, i dalje je evidentan manjak radne snage i izazovi u privlačenju novih zaposlenika, posebno zbog uvjeta rada i nižih plaća. Izazovi u zdravstvenom sektoru također uključuju uvjete rada za pomoćno osoblje, uključujući izloženost rizicima, kao što su ozljede tijekom rukovanja medicinskim otpadom i infekcije uzrokovane ubodima oštrim predmetima, zbog čega su dodatno ugroženi.
Na razini Europske unije, slični izazovi prisutni su u mnogim državama članicama, gdje također postoji kontinuirani deficit osoblja za podršku u zdravstvenim ustanovama, što zahtijeva dodatne inicijative za privlačenje i zadržavanje radnika u ovim ulogama. Pravedna plaća i povoljni radni uvjeti dobitna su kombinacija za njihov dolazak u sustav.
Nemedicinsko osoblje: Obuhvaćaju razne uloge koje podržavaju rad bolnica i klinika, kao što su administrativno osoblje, tehnička podrška i logistička pomoć. Njihova važnost u zdravstvenom sustavu često je istaknuta u javnim raspravama, gdje se upozorava na potrebu boljih radnih uvjeta, povećanja plaća i priznanja njihove uloge u zdravstvenom sustavu.
Bez njih je rad zdravstvenog osoblja doslovno nemoguć.
Zaključak: Zdravstveni sektor u Hrvatskoj ukazuje na izazove u zapošljavanju i distribuciji kadra, osobito među specifičnim profesionalnim skupinama. Profesije poput liječnika, medicinskih sestara i pomoćnog medicinskog osoblja suočavaju se s ozbiljnim izazovima, uključujući visoku stopu migracije zbog niskih plaća i teških radnih uvjeta, što opterećuje postojeće osoblje i povećava rizik od sagorijevanja. Slični problemi pojavljuju se i među farmaceutima, inženjerima medicinske radiologije, laborantima, te ostalom medicinskom i nemedicinskom osoblju.
S obzirom na demografske promjene, smanjenje broja radne snage u zdravstvu, te visoki broj odlazaka kadra, Hrvatska se suočava s potrebom za ozbiljnim reformama u zdravstvenom sustavu, uključujući povećanje plaća, poboljšanje radnih uvjeta i privlačenje stručnjaka. Potrebna su značajna sredstva i dodatna ulaganja kako bi se dostigao EU prosjek u kvaliteti i broju zdravstvenog kadra, te osigurala održivost zdravstvene skrbi na duge staze.
Kako bolje usmjeriti financije u zdravstveni sektor pročitajte naš nedavni članak.
