Izvor: slobodnadalmacija.hr
– Svaki dan me sanitetski prijevoz od moje kuće vozi u barokomoru bolnice na Križinama. I tu nemam apsolutno nikakvog prigovora. Dođu po mene kući, posjednu me na onu sjedalicu koju nose sa sobom, ukrcaju me u kombi i odvedu u barokomoru. Terapija mi je u barokomori u 12.30 sati i uvijek dođem točno, a traje dva sata. No, nakon ta dva sata terapije, minimalno dva dodatna sata čekam na prijevoz (povratak) kući. Kada mi terapija završi, legnu me na bolničku postelju i kažu mi da čekam. I tako svaki dan dolazim kući daleko iza 16 sati. To me ubija, to čekanje i neizvjesnost kada ću doma. Ja ih svaki put pitam kada će doći po mene, a oni mi odgovaraju čim budu mogli – kazuje nam 89-godišnji Splićanin.
Više na: slobodnadalmacija.hr
