U prošlom članku usporedili smo broj i radne uvjete hrvatskih djelatnika i djelatnika članica EU. Sada ćemo usporediti veći dio zdravstvenog sustava.
1. Broj postelja u bolnicama:
Hrvatska ima 5,9 bolničkih postelja na 1000 stanovnika.
Njemačka primjerice ima 8 bolničkih postelja na 1000 stanovnika, uz znatno bolje financirane bolnice i veću razinu osoblja za svakodnevno održavanje postelja.
2. Liste čekanja za dijagnostičke pretrage i operacije:
Pacijenti u Hrvatskoj čekaju u prosjeku 200-300 dana na specijalističke preglede, dok u zapadnim zemljama EU prosječno čekanje za specijalistički pregled iznosi između 30 i 90 dana.
Dijagnostičke pretrage poput MRI i CT skeniranja često su dostupne tek nakon višemjesečnog čekanja u Hrvatskoj, zbog ograničenog broja uređaja i preopterećenosti tehničara. Nasuprot tome, pacijenti u zemljama poput Nizozemske i Njemačke imaju pristup ovim pretragama u roku od 1-4 tjedna.
3. Financiranje i troškovi po stanovniku:
Hrvatska godišnje ulaže oko 900 eura po stanovniku u zdravstvo, dok je prosjek u EU više od 3000 eura po stanovniku. Najveće države u Europi, poput Njemačke i Francuske, ulažu između 4000 i 5000 eura po stanovniku.
Manje ulaganje dovodi do lošije opreme, zastarjelih uređaja, kao i nedostatka osnovnog materijala u bolnicama i laboratorijima, što dodatno otežava radni proces.
4. Migracija medicinskog kadra:
Između 2013. i 2023. godine, više od 800 liječnika i 2500 medicinskih sestara napustilo je Hrvatsku u potrazi za boljim uvjetima rada, posebno u zemljama EU poput Njemačke, Irske i Švedske. U Njemačkoj, primjerice, medicinske sestre imaju bolje plaće, veću podršku od strane države i više mogućnosti za profesionalni razvoj, što potiče migraciju iz Hrvatske.
Zemlje poput Irske i Njemačke često regrutiraju hrvatski medicinski kadar i nude plaće koje su 2-3 puta veće nego u Hrvatskoj, uz bolje uvjete rada i kraće radno vrijeme.
5. Radno Opterećenje i Izgaranje:
Studije pokazuju da preko 70% medicinskih sestara u Hrvatskoj osjeća simptome profesionalnog izgaranja, dok u zapadnim zemljama EU poput Švedske i Nizozemske, gdje je veća prisutnost osoblja i bolja podrška, taj postotak iznosi između 30% do 40%.
Prema podacima sindikata, u Hrvatskoj zdravstveni radnici često rade i 30% više prekovremenih sati nego u drugim zemljama EU, što dodatno pridonosi stresu i smanjenju kvalitete života.
Zbog manjka osoblja, Hrvatski zdravstveni djelatnici, uključujući liječnike, medicinske sestre, farmaceute, inženjere radiologije i pomoćno osoblje, često rade prekovremeno. Prema sindikatima, mnogi zaposlenici imaju i do 30% više prekovremenih sati nego u zemljama poput Nizozemske, gdje je raspored smjena reguliran tako da omogućava odgovarajuće odmore i balans između posla i privatnog života.
U zemljama kao što su Švedska i Danska, radni tjedan za medicinske sestre često se održava unutar 37 sati, s vrlo strogo reguliranim dodatnim radom.
U Hrvatskoj, međutim, mnogi djelatnici rade iznad 50 sati tjedno, što ima ozbiljan utjecaj na njihovo zdravlje, profesionalnu efikasnost i privatni život.
6. Plaće zdravstvenih djelatnika
U Hrvatskoj, uključujući liječnike, medicinske sestre i tehničare i dalje zaostaju za prosjekom EU. Trenutno, mjesečne plaće liječnika specijalista u hrvatskim javnim bolnicama iznose između 1,600 i 2,000 eura neto, dok plaće medicinskih sestara i tehničara prosječno dosežu 1,100 do 1,300 eura. Usporedbe radi, prosječne plaće u zdravstvu EU znatno su veće, posebno u zapadnim zemljama gdje liječnici mogu primati i do 3,500 eura mjesečno, a medicinske sestre oko 2,000 eura, ovisno o zemlji.
7. Ulaganje u zdravstvo
Osim niskih plaća, izazov predstavlja i udio ulaganja u zdravstvo. Hrvatska izdvaja oko 7% svog BDP-a, što je ispod EU prosjeka od 10%, a rezultira manjim ulaganjima u opremu, medicinske resurse i digitalizaciju sustava. Zbog slabijih uvjeta rada i plaća, Hrvatska također bilježi izražen odljev zdravstvenih radnika prema državama s boljim uvjetima i višim primanjima poput Njemačke i Austrije.
U kontekstu ove usporedbe, hrvatski zdravstveni sektor je pod pritiskom da poboljša radne uvjete i zadrži kvalitetne radnike u zemlji, uz predložene izmjene sa sindikalnim partnerima i povećanja koeficijenata koji bi poboljšali radni status zaposlenika u zdravstvu.
8. Mirovine zdravstvenih djelatnika
Mirovine zdravstvenih radnika u Hrvatskoj, poput liječnika i medicinskih sestara, znatno su niže od prosjeka EU, što postavlja izazove za održivost i privlačenje kadrova. Prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj je oko 388 eura, što Hrvatsku smješta među najniže u EU. U usporedbi, EU prosjek iznosi oko 1,224 eura, dok zemlje poput Italije, Francuske i Njemačke bilježe iznose bliže 1,450 eura ili više. Neke zemlje s vrlo visokim mirovinama, poput Luksemburga, nude prosječnu mirovinu od čak 2,575 eura.
Upravo zbog ovih razlika, Hrvatska se suočava s problemom migracije medicinskog osoblja prema državama s višim mirovinskim i platnim standardima, što dodatno opterećuje zdravstveni sustav i izaziva manjak kvalificiranih radnika u zemlji. Problem niskih mirovina pridonosi osjećaju nesigurnosti kod budućih umirovljenika i njihovom općem nezadovoljstvu mirovinskim sustavom.
9. Nedostatak opreme i zastarjela Infrastruktura
U mnogim bolnicama u Hrvatskoj, uređaji za CT i MRI dijagnostiku stari su i po 10-15 godina, što uzrokuje učestale kvarove i duge liste čekanja za preglede. Primjerice, pacijenti u Hrvatskoj mogu čekati i do 6 mjeseci na dijagnostički pregled pomoću MRI-a, dok u zemljama poput Njemačke i Švedske prosječno čekanje iznosi 1 do 4 tjedna.
Nadalje, nedostatak osnovnog medicinskog materijala, poput sterilnih zavoja, zaštitne opreme i dijagnostičkih reagensa, posebno je izražen u manjim bolnicama. Zemlje s visokim standardom zdravstva, poput Danske, uvelike ulažu u modernizaciju opreme, čime smanjuju rizik od infekcija i pružaju bržu i točniju dijagnostiku.
10. Ostali ključni indikatori kvalitete skrbi
Smrtnost od bolesti koje su prevencijom izlječive: U Hrvatskoj, smrtnost od bolesti koje su potencijalno izlječive preventivnim mjerama i ranom dijagnostikom viša je nego u većini zapadnoeuropskih zemalja. U EU, zemlje poput Nizozemske i Njemačke imaju bolje rezultate zbog ranog otkrivanja i brzog liječenja bolesti.
Prosječan životni vijek: Prosječan životni vijek u Hrvatskoj iznosi oko 78 godina, što je niže od prosjeka u EU. Ovaj pokazatelj također reflektira razlike u pristupu kvalitetnoj medicinskoj skrbi, prevenciji i dostupnosti zdravstvenih resursa.
Ovi podaci ukazuju na jasne i ogromne razlike u zdravstvenom sustavu Hrvatske u odnosu na druge zemlje EU, osobito kad su u pitanju kadrovski kapaciteti, ulaganja i radni uvjeti, plaće što izravno utječe na kvalitetu pružene zdravstvene skrbi.
Sve ove usporedbe pokazuju da je hrvatski zdravstveni sustav značajno opterećen, nedovoljno financiran i pod pritiskom nedostatka kvalificiranog osoblja. Rješenja uključuju povećanje ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu, povećanje broja osoblja i zadržavanje kadrova kroz poboljšanje radnih uvjeta i plaća, kako bi se sustav uskladio sa standardima EU i osigurala adekvatna skrb za sve građane.
